OPĆENITO

 

Definicija

Etiologija

Prevalencija

 

Naziv poremećaji hranjenja obuhvaća širok skup poremećaja za koje su karakteristična psihološka i bihevioralna odstupanja povezana s hranjenjem i tjelesnom težinom. Najčešći oblici poremećaja hranjenja su anoreksija nervoza, bulimija nervoza, poremećaj s prejedanjem te drugačije specificirani poremećaj hranjenja*. Radi se o ozbiljnim poremećajima koje utječu na psihološko, tjelesno i socijalno funkcioniranje oboljele osobe te mogu dovesti do ireverzibilnih tjelesnih oštećenja i smrti. 

 

Uzroci nastanka poremećaja hranjenja su kompleksni. Nastaju spletom genetskih, bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika, stoga ne možemo pronaći jednog „krivca“ za razvoj poremećaja.

Iako se naizgled čini da se kod poremećaja hranjenja sve vrti samo oko hrane, problem je dublji. U pozadini vidljivih simptoma mogu se nalaziti problemi u bliskim odnosima, poteškoće u doživljavanju i izražavanju emocija, nisko samopoštovanje i samopouzdanje, nedovoljno razvijeni mehanizmi nošenja sa stresom, neprorađene traume i dr.

 

Poremećaji hranjenja su češći kod žena, iako je u posljednje vrijeme vidljiv trend povećanja broja oboljelih muškaraca. Najčešće se javljaju u adolescentnoj dobi. Najrigoroznije procjene udjela oboljelih od poremećaja hranjenja kreću se oko 0,5 % za anoreksiju i 1-3 %za bulimiju u djevojaka i mladih žena starosti 12-30 godina te oko 0,6 % ukupne populacije oba spola za ostale oblike poremećaja hranjenja (uključivo poremećaj s prejedanjem). Te brojke ukazuju nam na to da u Hrvatskoj trenutno postoji najmanje 35 000 -45 000 koje boluju od poremećaja hranjenja.

 

 

*Klasifikacija prema novom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (DSM-V, 2014).  U starijoj verziji priručnika (DSM-IV-TR) kategorije drugačije specificirani poremećaj hranjenja, nespecificirani poremećaj hranjenja i poremećaj s prejedanjem bile su objedinjene u kategoriju nespecifični poremećaj hranjenja.