ULOGA LIJEČNIKA

ULOGA LIJEČNIKA OBITELJSKE MEDICINE

U liječenju poremećaja hranjenja, liječnici obiteljske medicine imaju izuzetno važne uloge: 
 

Rano prepoznavanje simptoma i znakova

Niz je emocionalnih, ponašajnih i tjelesnih promjena koje ukazuju na moguće postojanje poremećaja hranjenja (vidi popis znakova bolesti). Tjelesne promjene je obično lakše zapaziti, no one se kod velikog broja oboljelih javljaju kad bolest već uznapreduje. 
 
Rani simptomi poremećaja hranjenja najlakše se mogu zamijetiti kroz razgovor s pacijentom o prehrambenim navikama, težini i navikama vježbanja. 
Primjeri korisnih pitanja za rano otkrivanje poremećaja hranjenja:
  • Kako se osjećaš u vezi svog tijela i težine?
  • Jesi li zadovoljan/a sa svojim navikama jedenja?
  • Što misliš, koliko bi kilograma trebala/trebao imati?
  • Jesi li zabrinut/a oko nekih svojih navika hranjenja ili vježbanja? Je li netko iz tvoje okoline zabrinut oko toga?
  • Koliko vremena dnevno utrošiš na razmišljanje o hrani i težini?
  • Utječe li tvoja težina na način kako se osjećaš u vezi sebe?
  • Osjećaš li ponekad krivnju nakon obroka?
  • Dogodi li ti se da ponekad izgubiš kontrolu i prejedeš se? Ako da, koliko često?
  • Povraćaš li nakon obroka? Koristiš li laksative ili diuretike? 
 
 

Upućivanje oboljele osobe u tretman

 
Pri razgovoru o uključenju oboljele osobe u tretman iznimno je važno graditi dobar odnos.
 
Smjernice za razgovor:
 
  • Dajte osobi do znanja kako razumijete koliko joj je teško govoriti o svom problemu.
  • Podsjetite se da se radi o ozbiljnoj bolesti- jednom kad osoba krene sa strogom dijetom,prejedanjem ili povraćanjem pokreće se niz psiholoških i tjelesnih reakcija koje održavaju problem.
  • Prihvatite da osoba vjerojatno doživljava simptome kao nešto izvan svoje voljne kontrole. Kod oboljelih se često javljaju izraziti osjećaji nemoći i beznađa jer ne vide izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.
  • Izrazite svoju zabrinutost.
  • Izbjegavajte komentare o izgledu (i pozitivne i negativne).
  • Dajte osobi jasnu poruku kako je uz pravi tretman i ustrajnost moguće potpuno izlječenje.
  • Razgovarajte s osobom o mogućnostima uključenja u tretman.
  • Zapamtite: okrivljavanje, razuvjeravanje ili zastrašivanje nije učinkovito.
 
Popis mjesta na koja možete uputiti oboljelu osobu pronađite ovdje.
 

Praćenje tijeka liječenja i tjelesnih promjena

 
Kod oboljelih od poremećaja hranjenja, tjelesno stanje i nalazi pretraga ne održavaju težinu bolesti. Kod velikog broja oboljelih pretrage će pokazati uredne nalaze, no to ne govori ništa o ozbiljnosti poremećaja hranjenja.
 
Korisne početne pretrage kod oboljelih od poremećaja hranjenja:
 
  • KKS (kompletna krvna slika)
  • Glukoza
  • Kalcij
  • Magnezij
  • Fosfati
  • FSH
  • LH
  • Estradiol
 
Značajan uzrok smrtnosti oboljelih od poremećaja hranjenja su poremećaji rada srca. Elektrokardiogram može biti korisna pretraga u procjeni aritmija (najčešće su sinusna bradikardija i tahikardija). 
 
Ovisno o okolnostima, mogu se uključiti i druge pretrage kako bi se isključile druge dijagnoze, npr. sedimentacija eritrocita, TSH. Koštana dob može biti korisna za procjenu odgođenog rasta. S obzirom na to da kombinacija restriktivne dijete i amenoreje ima značajan utjecaj na gustoću kostiju, denzitometrija se obično provodi pri otkrivanju bolesti, a potom jednom godišnje za sve pacijente koji boluju od anoreksije nervoze ili nespecifičnog poremećaja hranjenja te za pacijente koji boluju od bulimije, a prethodno su bolovali od anoreksije.
 
Nakon uključenja pacijenta u liječenje, u dogovoru s ostalim stručnjacima, liječnik obiteljske medicine prati tijek liječenja i tjelesne promjene pacijenta. To najčešće uključuje: 
  • Indeks tjelesne mase
  • Gustoću kostiju kod pacijenata koji su na restriktivnoj dijeti (jednom godišnje)
  • Rast kod adolescenata
  • Redovitost menstrualnog ciklusa kod djevojaka i žena
Kod adolescenata je težinu, visinu i ITM potrebno redovno unositi u centilne krivulje prema dobi i spolu jer se pothranjenost može manifestirati opadanjem u percentilima, a ne stvarnim gubitkom kilograma.
 
Važno: kod anoreksije nervoze važno je imati na umu mogućnost refeeding sindroma. Refeeding sindrom ili sindrom dohrane označava potencijalno smrtonosne promjene u sastavu tjelesnih tekućina i elektrolita koje se javljaju u pothranjenih pacijenata nakon kalorijske dohrane. Sindrom se javlja u prvim danima dohrane (ponekad već unutar prva 24 sata), bez obzira da li je ona oralna, enteralna ili parenteralna. Refeeding sindrom manifestira se elektrolitskim, kardiovaskularnim, mišićnim, neurološkim i hematološkim poremećajima. Kod elektrolita osobito je naglašen poremećaj razine fosfora, a bilježe se i niska razina natrija, kalija, klorida, magnezija i metabolička alkaloza. Zbog mogućnosti pojave refeeding sindroma, pothranjene osobe se ne smije dohranjivati bez nadzora.