F 50 DSM V

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI (prema DSM-V klasifikaciji, 2014)

 
 
 

F 50.01/F50.02 ANOREKSIJA NERVOZA

Kriteriji za postavljanje dijagnoze*:
  1. Ograničenje unosa energije u odnosu na zahtjeve, što dovodi do značajno niske tjelesne težine s obzirom na dob, spol, fazu razvoja i tjelesno zdravlje. Značajno niska tjelesna težina definira se kao težina koja je manja od minimalno normalne ili, kad je riječ o djeci i adolescentima, koja je manja od minimalno očekivane.
  2. Snažan strah od porasta tjelesne težine ili pretilosti ili ustrajni postupci kojima se otežava povećanje tjelesne težine, čak i uz nisku tjelesnu težinu.
  3. Smetnje u načinu doživljavanja vlastite tjelesne težine ili oblika tijela, neosnovan utjecaj tjelesne težine na samovrednovanje ili trajno neshvaćanje ozbiljnosti trenutačno niske tjelesne težine. 
Razlikuju se dva tipa anoreksije nervoze:
  • F 50.01 Restriktivni tip: Tijekom posljednja tri mjeseca osoba nije imala ponavljajuće epizode prejedanja ili pražnjenja (tj. samoizazvano povraćanje ili zloupotreba laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje). Ovaj podtip uključuje gubitak tjelesne težine koji primarno nastaje pomoću dijete, posta i/ili pretjeranog vježbanja.
  • F 50.02 Prejedajući/purgativni tip: Tijekom posljednja tri mjeseca osoba je imala ponavljajuće epizode prejedanja ili pražnjenja (npr. samoizazvano povraćanje ili zloupotreba laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje).
 
*U slučajevima kad je prisutna simptomatologija povezana s anoreksijom nervozom, no nisu potpuno zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze, postavlja se dijagnoza F 50.8. Drugačije specificiran poremećaj hranjenja (npr. netipična anoreksija nervoza). Prepoznavanje netipičnih i subkliničkih tipova poremećaja hranjenja je izrazito važno jer rano traženje pomoći i uključenje u tretman povećava vjerojatnost uspješnog liječenja.
 

F50.2 BULIMIJA NERVOZA

Kriteriji za postavljanje dijagnoze*:
  1. Ponavljajuće epizode prejedanja. Epizoda prejedanja ima sljedeća dva obilježja:
    1. Jedenje, u određenom vremenskom razdoblju (npr. unutar 2 sata), količine hrane koja je značajno veća od one koju bi većina osoba pojela u sličnom vremenskom razdoblju i u sličnim okolnostima.
    2. Osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom te epizode (npr. osjećaj da nije moguće prestati jesti ili upravljati time što ili koliko netko jede).
  2. Ponavljajući neprikladni kompenzacijski postupci radi sprečavanja povećanja tjelesne težine, kao što su samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa, diuretika ili drugih lijekova, post ili pretjerano tjelesno vježbanje.
  3. Ovo prejedanje i neprikladni kompenzacijski postupci pojavljuju se, u prosjeku, najmanje jednom tjedno i to tijekom 3 mjeseca.
  4. Samoprocjena je neopravdano pod utjecajem oblika vlastita tijela i njegova težine.
  5. Ove smetnje se ne pojavljuju isključivo tijekom epizoda anoreksije nervoze. 
 
*U slučajevima kad je prisutna simptomatologija povezana s anoreksijom nervozom, no nisu potpuno zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze, postavlja se dijagnoza F 50.8. Drugačije specificiran poremećaj hranjenja (npr. bulimija nervoza s niskom učestalošću i/ili ograničena trajanja; poremećaj čišćenja). Prepoznavanje netipičnih i subkliničkih tipova poremećaja hranjenja je izrazito važno jer rano traženje pomoći i uključenje u tretman povećava vjerojatnost uspješnog liječenja.
 

F 50.8 POREMEĆAJ S PREJEDANJEM

Kriteriji za postavljanje dijagnoze*:
  1. Ponavljajuće epizode prejedanja. Epizoda prejedanja ima sljedeća dva obilježja:
    1. Jedenje, u određenom vremenskom razdoblju (npr. unutar 2 sata), količine hrane koja je značajno veća od one koju bi većina osoba pojela u sličnom vremenskom razdoblju ili u sličnim okolnostima.
    2. Osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom ove epizode (npr. osjećaj da nije moguće prestati jesti ili upravljati time što ili koliko netko jede).
  2. Ove epizode prejedanja povezane su s tri (ili više) od sljedećih obilježja:
    1. Jedenje mnogo brže nego što je to uobičajeno.
    2. Jedenje sve do osjećaja neugodne ispunjenosti.
    3. Jedenje velikih količina hrane i bez tjelesnog osjećaja gladi.
    4. Jedenje nasamo zbog osjećaja stida zbog količine pojedene hrane.
    5. Nakon jedenja, osjećaj gađenja prema samome sebi, depresije ili snažne krivnje.
  3. Prisutna je izrazita nelagoda zbog prejedanja.
  4. Ovakvo prejedanje u prosjeku se pojavljuje najmanje jednom tjednom tijekom tri mjeseca.
  5. Ovakvo prejedanje nije povezano s ponavljajućim neprikladnim kompenzacijskim postupcima kao kod bulimije nervoze i ne pojavljuje se isključivo tijekom bulimije nervoze ili anoreksije nervoze.  
 
*U slučajevima kad je prisutna simptomatologija povezana s poremećajem s prejedanjem, no nisu potpuno zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze, postavlja se dijagnoza F 50.8. Drugačije specificiran poremećaj hranjenja (npr. poremećaj s prejedanjem s niskom učestalošću i/ili ograničena trajanja; sindrom noćnog jedenja). Prepoznavanje netipičnih i subkliničkih tipova poremećaja hranjenja je izrazito važno jer rano traženje pomoći i uključenje u tretman povećava vjerojatnost uspješnog liječenja.
 

F 50.8 DRUGI SPECIFICIRANI POREMEĆAJ HRANJENJA ILI JEDENJA

Ova se kategorija primjenjuje na kliničke slike u kojima prevladavaju simptomi karakteristični za neki poremećaj hranjenja i jedenja koji uzrokuje klinički značajnu patnju ili oštećenja u socijalnim, radnim ili drugim važnim područjima funkcioniranja, ali ti simptomi ne zadovoljavaju sve kriterije ni za jedan poremećaj u dijagnostičkoj skupini poremećaja hranjenja i jedenja. Kategorija drugi specificiran poremećaj hranjenja ili jedenja upotrebljava se kad kliničar odlučuje navesti specifičan razlog zašto klinička slika ne zadovoljava kriterije ni za jedan specifičan poremećaj hranjenja i jedenja. To se čini bilježenjem „drugi specificiran poremećaj hranjenja ili jedenja“, nakon čega slijedi specifičan razlog za to (npr. „bulimija nervoza s rijetkom učestalošću“). 
U nastavku slijede primjeri kliničkih slika koje mogu biti specificirane uz upotrebu oznake „drugi specificirani“:
  1. Netipična anoreksija nervoza: Zadovoljeni su svi kriteriji za anoreksiju nervozu, osim što je, unatoč značajnom mršavljenju, tjelesna težina osobe unutar normalnog raspona ili veća.
  2. Bulimija nervoza (s niskom učestalošću i/ili ograničena trajanja): Zadovoljeni su svi kriteriji za bulimiju nervozu, osim što se prejedanje i neprikladni kompenzacijski postupci pojavljuju, u prosjeku, rjeđe od jednom tjedno i/ili traju kraće od 3 mjeseca.
  3. Poremećaj s prejedanjem (s niskom učestalošću i/ili ograničena trajanja): Zadovoljeni su svi kriteriji za poremećaj s prejedanjem, osim što se prejedanje pojavljuje, u prosjeku, rjeđe od jednom tjedno i/ili traje kraće od 3 mjeseca.
  4. Poremećaj čišćenja: Ponavljajući postupci čišćenja radi utjecaja na tjelesnu težinu ili na oblik tijela (npr. samoizazvano povraćanja, zloupotreba laksativa, diuretika ili drugih lijekova), a bez prejedanja.
  5. Sindrom noćnog jedenja: Ponavljajuće epizode jedenja noću, tj. jedenje nakon buđenja ili uzimanje jako velikih količina hrane nakon večernjeg obroka. Postoji svijest o  jedenju i sjećanje na njega. Jedenje noću ne može se bolje objasniti vanjskim utjecajima kao što su promjene u ciklusu spavanja i budnosti ili lokalnim društvenim normama. Jedenje noću izaziva značajnu patnju i/ili oštećenje u funkcioniranju. Neuredan obrazac jedenja ne može se bolje objasniti poremećajem s prejedanjem ili nekim drugim psihičkim poremećajem, uključujući upotrebu psihoaktivnih tvari i ne može se pripisati drugim tjelesnom poremećaju ili učinku lijekova.
 
 

F 50.9 NESPECIFICIRANI POREMEĆAJ HRANJENJA ILI JEDENJA

Ova se kategorija primjenjuje na kliničke slike u kojima prevladavaju simptomi karakteristični za neki poremećaj hranjenja i jedenja koji uzrokuje klinički značajnu patnju ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja, ali ti simptomi ne zadovoljavaju sve kriterije ni za jedan poremećaj u dijagnostičkoj skupini poremećaja hranjenja i jedenja. Kategorija nespecificirani poremećaj hranjenja ili jedenja upotrebljava se kad kliničar odlučuje ne navesti specifičan razlog zašto nisu zadovoljeni kriteriji ni za jedan specifičan poremećaj hranjenja i jedenja, a uključuje kliničke slike u kojima nema dovoljno podataka za postavljanje specifične dijagnoze (npr. situacije u hitnoj službi).